Uhvati trenutak
Susret posle mesec dana.Neznost je postojala,nacin na koji su tvoja usta i koza,same od sebe, prizivale moje unse i ruke.Vratila se prisnost da samo budemo jedno pored drugoga,dok napolju lete zmajovi i cvrkucu slavuji.Neznost je postojala ja sam je osteila kada sam ti rekla da sam uhvatila trenutak,kada sam u tvom zagrljaju lezala bezbrizno bez obizra sto sam i u tom trenutku mislila o nama.Moji dlanovi su poznavali svako udubljenje na tvome telu, svako ispupcenje kao da su se tokom godina oblikovali medjusobno tvoje telo i moje ruke,moje ruke i tvoje telo.Moji dodiri su vise bili kao neshvatljive,ali neosporne cinjenice, nego sto su bila pitanja koja su cekala odgovor. Bilo je svejedno zasto volimo,kada smo vodili ljubav.Nisam mogla da znam koliko si mnogo,ili malo,ti znao, i ja vise ni sama nisam znala sta mislim o svemu tome sto se desilo i svemu sto se pomerilo u meni,usput, tokom vemena,moje vecito, vrtoglavo ljuljanje izmedju sumnje i umirivanja, između pitanja bez odgovora i uvenulih nada. Mozda si ti, kao i ja, otkrio da putevi i lica nisu nista znacili sami po sebi,putevi koji se granaju ka nepoznatom, lica koja nam dolaze u susret, sa svojim nepoznatim pogledima, gde covek moze da bude ko god hoće.Mozda si i ti morao da priznas da u pocetku nema nikakvog znacaja kojim putem krenemo i ko ga prati, jer je nasoj ljubavi svejedno koga voli, samo ako moze slobodno da se krece po tragovima koje ostavlja, kroz oci koje zadrzava svojim pogledom dok hoda. Mozda si i ti razumeo da nam prica ne dolazi sama od sebe, da moramo da je prcamo sami i da nam prica postaje poznata tek kad se isprica. Da ne mozemo nikada unapred da znamo sta znaci i koliko. Da prica mora da se prica dan za danom, korak po korak, bilo da je pricamo oklevajući ili odlucno, uverljivo ili sumnjicavo. Ipak i ti si oklevao, i ti si zastajo da se zapitas da li si zalutalao,da nisi dozvolilo da bude ponesen slucajnim granama,tokom godina u rukama pogresnih, rastrgnut slepom zeljom svoje ljubavi,da stremi onome cemu je utabala put svojim strpljivim koracima...