Mesto zlocina
Kazu da se zlocinci uvek vracaju na mesto zlocina.Ja svoj povratak
planiram ovih dana samo bez tebe.Volim to mesto ali sam ga mesecima
izbegavala,ali redovno secala,ozivljavala u svojim snovima i na
javi.Ostalo je zapisano secanje na nekoj od stanica duse i pamacenjem ga
ovekovecavam dok me ima...ili kada me dotakne,kada slpetkarim sa
sopstvenom dusom i ostavljam na volju prstima da plesu po tastaturi u
ritmu misli.Ples u krugovima nasih zivota u okvirima nasih godin,ples
bez baletakni na vrhovima nasih nadanja i zelja.Ples
na vrhovima zelja ali i okret na korak od istine.Ples uspona i padova
gde se vrtimo na ringispilu jednostavne slozenice,volim te, i slozenog
pitanja zasto bas ja .Ples cutanja i igra skrivaca dok se otvaramo
drugim...i tako u krug.
Povratak na to mesto i sama pomisao na jedan novambar budi u meni jedan
drhatj.Drhataj.Ni lagan,ni ceznjiv, ni bolan,ni stastan,ni treptav,ni
smesan tek drhtaj.Sto me na istom raskrcsu svaki put kada ostanem bez
dnevne doze tvoje neznosti porazi i podseti da sam dete sto se ne boji
samo kada ga volis.